Finansije i Osiguranje - Bosna i Hercegovina

Loši krediti velika prijetnja za porfelje bh. banaka

Loši kredit dostigli su u Bosni i Hercegovini udio od 15,1 posto i postaju sve opasnija prijetnja za portfelje banaka...

Guverner Centralne banke BiH Kemal Kozarić označio ih je kao “možda najveći problem za bankarski sektor”.

Nekvalitetni krediti (Non Performing Loans – NPL), a riječ je o kreditima čija otplata kasni više od 90 dana, su od vremena izbijanja krize 2008. godine gotovo upetostručeni.

Njihov udio iznosio je 3,1 posto 2008. godine, sljedeće godine skočili su na 5,9 posto, dvocifreni udio dosegli su u 2010. godini - 11,4%, da bi u 2011. i 2012. godini porasli na 11,8%, odnosno 13,5%, te u prošloj godini popeli se na rekordan iznos do sada 15,1%.

Loši krediti su već sada svojim obimom dovoljni da se formira “slaba” banka kakva je na primjer osnovana u Sloveniji ili u nekim drugim evropskim zemljama.

Kritična granica udjela takvih kredita 17 posto i BiH joj je sve sve više približava, mada je naša zemlja po ovom indikatoru u boljoj situaciji nego druge zemlje u regionu.

Rezervacije za gubitke

Izvor loših kredita je najvećim dijelom u vremenu prije krize kada su banke vodile liberalnu politiku u davanju kredita, ali izbijanjem finansijske ekonomske krize, pogoršavanjem makrokonomskih prilika i teškoćama koje su nastale za pravna i fizička lica na površinu su izbili problemi sa otplatm kredita koji nisu mogli biti na vrijeme servisirani.

Uz definiciju NPL-ova često stoji konstatacija da je riječ o kreditima kod kojih je mala vjerovatnoća da će biti vraćeni.

Nekolicina banaka u BiH upravo se suočila se s gubicima zbog toga što su morale povećati rezervacije za potencijalne gubitke ili raditi otpis, odnosno “čistiti” svoje portfelje, a to je i razlog zašto je bankarski sektor prvi put nakon 2010. godine poslovao negativno sa minusom većim od 36 miliona KM.

Neke banke, treba reći, i neodgovorno su upravljale rizicima primjenjujući politike koje izlaze iz okvira dobre poslovne prakse i zakonskih normi, pa sada plaćaju ceh.

Da je situacija za banke ali i njihove klijente ozbiljna pokazuje i povećanje rezervacija, koje su dostigle iznos od 23 posto, što sugerira da su rizici jako veliki.

Loši krediiti imaju jak uticaj na banke budući da prave pritisak na njhove bilanse, a što onda ima ima povratni efekat na kreditiranje, na realni sektor i kompletnu ekonomiju. 

Uspostavljanje „loše banke“

U takvim okolnostima kapitalno jačanje banaka nužan je korak, a na što pažnju usmjeravaju i agencije za bankarstvo koje su, s ciljem opreza, donijele odluke da banke ne mogu dijeliti dobit ako nemaju odgovarajući standard kapitaliziranosti te da neraspoređenu dobit moraju staviti u funkciju kapitala.

Problemi sa lošim kreditima toliko su izraženi da bi morali biti predmet odgovarajućeg djelovanja, no u tom pogledu zasad nema inicijativa.

BiH, očigledno nije Slovenija, koja posjeduje velike državne banke pa je imala jak interes da uspostavi lošu banku, te je zasad mogućnost da se problem na takav način rješava isključena. Naravno, pitanje je i kako bi slaba banka prošla u našem finansijskom i ekonomskom okruženju.

Mediji su izvještavali o zainteresovanosti pojedinih investicionih fondova za otkup loših kredita u BiH (norveški fond Be to Holding navodno je pokazao interes), što je uobičajena praksa koja se u ovo vriijeme krize pokazala uspješnom recimo u Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Irskoj i Španiji.

Dok u Republici Srpskoj samo banke mogu otkupljvati potraživanja banaka, u Federaciji BH nema zakonskih prepreka za otkup dugova (naime, to dozvoljava Zakon o obligacionim odnosima), ali ipak nužno je da se pobliže reguliše prometovanje lošim ili nesgurnim potraživanjima, a to treba da bude definisano u novom zakonu o platnom prometu i zakonu o faktoringu koji su u proceduri.